AktivUNA djeluje: volonterska akcija uređenja okoliša i edukacija mladih

Početkom lipnja organizirana je volonterska akcija uređenja okoliša (utorak, 11.06.2019.) koju smo proveli u suradnji sa srednjom školom Ivana Trnskoga Hrvatska Kostajnica u Hrvatskoj Kostajnici. U volonterskoj akciji sudjelovalo je 12 naših volontera uz ostale lokalne dionike: djelatnike i učenike srednje škole, korisnike Društvenog centra Kostajnica i djelatnike Lokalne akcijske grupe UNA. Uz uređenje okoliša, posađene su dvije sadnice Japanske vrbe (Salix integra “Flamingo”). Ovo drvce je posebno zanimljivo zbog svog atraktivnog lišća koje tokom proljeća poprima roze, bijele i zelene nijanse, a naraste do 2 metra visine. Učenici 3. razreda smjera šumarski tehničar ukazali su na aktualne ekološke probleme i važnost prepoznavanja i djelovanja na iste. Briga o okolišu nastavila se i kroz ljetne mjesece i zasađene sadnice uspješno rastu.

Svoju aktivnost su mladi pokazali i kroz veliki odaziv na jednodnevnu edukativnu interaktivnu radionicu koja je održana u petak, 06.09.2019 u hotelu Central u Hrvatskoj Kostajnici u suradnji s partnerom Lokalnom Akcijskom Grupom Una.

Tema radionice bile su poduzetničke vještine i potencijali lokalne sredine i uspostavljanje suradnje s Lokalnom akcijskom grupom UNA. Gost radionice bio je nositelj OPG-a Nikola Solomun koji je pružio vrijedne informacije iz vlastitog primjera. Kako bi poduzetničke ideje mogle postati stvarnost, LAG Una je prezentirao preporuke za ostvarivanje sredstava pri realiziranju ideja.

Aktivnosti se provode u sklopu projekta „AktivUNA! djelovanjem mladih za bolju kvalitetu života u Pounju“ koji provodimo uz financijsku potporu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i u partnerstvu s LAG Una i Gradom Hrvatska Kostajnica.

 


Integracija je ono što činimo, a ne kako je definiramo

© Dag Oršić

Integracija je ono što činimo u našem svakodnevnom životu i poslu, a ne nešto što definiramo ili o čemu razgovaramo: upravo je to glavna poruka međunarodne WELCOMM konferencije Zajednice prakse – “stari” i “novi” članovi društva u procesu integracije koja je održana 7. lipnja 2019. u Zagrebu. Konferencija je označila vrhunac WELCOMM projekta i početak trans-nacionalne i nacionalne kampanje promoviranja WELCOMM Zajednice prakse.

Zajednicu prakse vidimo kao zajednički prostor, realan ili virtualan, u kojem “grupa ljudi koja dijeli strast ili brigu o nečemu što rade, uče kako da to rade bolje kroz redovitu zajedničku interakciju”[1]. Takva grupa ljudi susrela se u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu kako bi razmijenili uspješna iskustva i aktivnosti u onome što nazivamo integracijom, podijelili brige o izazovima i preprekama s kojima se suočavaju i, najviše od svega, našli inspiraciju u radu i postignućima drugih.

U prvom panelu konferencije, Suvremeni kontekst integracijskih praksi u EU, panelisti iz Italije, Slovenije, Austrije i Hrvatske raspravljali su o trenutnim političkim i socijalnim pritiscima i izazovima s kojima se susreću kao članovi civilnog društva koji zagovaraju ljudska prava, jednake prilike i sudjelovanje izbjeglica i migranata u našim zajednicama i zemljama. Kontekst u svim ovim zemljama je opterećen porastom anti-migrantskog diskursa, konzervativnim i populističkim pokretima i političkim strujama, koje utječu na migracijske i integracijske politike i prakse jednako kao i na sužavanje prostora za civilno djelovanje. Bez obzira na to koliko je teško raditi u takvom kontekstu, brojne organizacije i inicijative i dalje aktivno i uspješno “plivaju protiv struje” i daju glas izbjeglicama i migrantima, kao i drugima koji su obespravljeni u našim društvima.

© Dag Oršić

U drugom panelu pod nazivom „Kako smo došli tu gdje jesmo? – Društveno-povijesna pozadina osnivanja i razvijanja inicijativa, kolektiva i zajednica prakse koje raspravljaju o integraciji“, raspravljalo se o promjeni političkog, medijskog i javnog govora o prisilnim migracijama. Organizacije i inicijative okupljene i uključene u podršku izbjeglicama započele su kao građanske inicijative i aktivisti za ljudska prava. Panelisti su se složili da je 2015. godina bila prekretnica u kojoj se njihov posao preusmjerio, kao reakcija na kriznu situaciju, prema pružanju podrške i pomoći te zagovaranju i zaštiti ljudskih prava izbjeglica. U sve četiri zemlje – Italiji, Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj, ali i na razini EU, mnogo se toga promijenilo od 2015: sve je teže plasirati vijesti i priče o kršenju ljudskih prava, patnji i gubicima života izbjeglica u medije i zadobiti pažnju javnosti. Umjesto toga, generiranje straha od izbjeglica i migranata dobiva istaknuto mjesto u javnosti i medijskim raspravama. Panelisti se slažu da su migracije najvažniji politički problem našeg vremena i da je borba za ljudska prava izbjeglica jednako tako i borba za naša ljudska prava i demokratske standarde i vrijednosti u našem društvima. Moramo raditi zajedno s izbjeglicama, a ne za njih, ako želimo biti uspješni.

Tema trećeg panela bila je “ Zajednica i praksa u integraciji – što radimo i zašto to činimo?” u kojoj su prikazane različite prakse koje doprinose i čine ono što se zove integracija: od tradicijskih i umjetničkih ručnih radova, umjetnosti i kulture, sporta, volontiranja, obrazovanja, izgradnje odnosa u lokalnim zajednicama do političkog zastupanja i sudjelovanja – sve što radimo u našim zajednicama, kada to radimo zajedno s “novopridošlima” u toj zajednici, služi kao alat da se zajedno povežemo i zbližimo. Sudionici panela su raspravljali o integraciji kao transformativnom iskustvu za sve uključene, koje stvara novu, ko-konstruiranu stvarnost i za “stare” i za “nove” članove zajednice. Panelisti su se složili da su rasprava o tome što je integracija, je li ovaj izraz prikladan ili ne ili pokušaji da se osmisli sveobuhvatna definicija nebitni, dok god mi, „domaći“ i izbjeglice, činimo sve što je u našoj moći u ko-konstruiranju naših zajedničkih života i ko-kreiranju društvenih mreža koje nas povezuju, a ne razdvajaju. Zaključak panela je da je pristup odozdo prema gore, od izgradnje osobnih odnosa, podupiranja malih promjena u lokalnim zajednicama i življenja primjera onoga što želimo vidjeti u našim zajednicama i društvima, način da se započne ili bolje rečeno nastavi kretati unaprijed.

Četvrti dio konferencije je bio organiziran kao moderirani rad u grupama.
Jedna grupa je raspravljala o umjetnosti kao sredstvu poticanja integracije: što čini umjetnost tako snažnim sredstvom, kako umjetnost

© Dag Oršić

pomaže u poticanju interkulturalnog dijaloga i promoviranja raznolikosti, koja je uloga umjetnosti u civilnom djelovanju i kako se može iskoristiti u adresiranju rodnih pitanja.

Druga grupa je raspravljala o ulozi izbjeglica i migranata u oblikovanju integracijskih politika i praksi, s kojim izazovima se suočava građanski angažman izbjeglica i migranata i kako pristupiti tim izazovima. Raspravljalo se i o ulozi migranata i organizacija i inicijativa dijaspore te kako one doprinose ili bi mogle više doprinijeti zajednici prakse.

Treća grupa se bavila temom lokalnih zajednica kao dionika integracije: koje potrebe lokalnih zajednica treba adresirati kako bi se mogli graditi odnosi i veze i kako bi integracija na lokalnim razinama mogla funkcionirati; kako se boriti protiv mitova i zabluda kako bi se omogućilo kreiranje veza i odnosa, koje resurse već imamo i mogli bi ih više koristiti i koja je uloga i odgovornost organizacija civilnog društva u pomaganju lokalnim zajednicama da se transformiraju i rastu kroz integraciju izbjeglica i migranata.

Prije službenog otvorenja Transnacionalne konferencije, Koordinacija za integraciju – neformalna mreža organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj održala je konferenciju za medije kako bi najavila 6. tjedan IZBJEGLICAma! u Hrvatskoj pod nazivom Upoznajmo se, promijenimo perspektivu!, posvećenu senzibilizaciji lokalnih zajednica.

Konferencija je završila piknikom u lokalnom parku Zrinjevac, popularnom okupljalištu lokalnog stanovništva i posjetitelja grada Zagreba. Sudionici konferencije su uživali u prekrasnom vremenu i izvedbama na gitari Achrafa Halouanija iz Arte Migrante, Maddalene Avon iz Centra za mirovne studije koja je izvela ples na svili u zraku i zbora Domaćigosti koji su izveli tradicionalne lokalne pjesme i pjesme koje su izbjeglice donijele u Zagreb iz različitih dijelova svijeta.

© Dag Oršić

[1] www.wenger-trayner.com


Trening za mlade: razvoj i pisanje projektnih prijedloga za Erasmus+

Tokom travnja i svibnja 2019. u Srednjoj školi Ivana Trnskoga, Hrvatska Kostajnica održano je 6 seminara o razvoju i pisanju projektnih prijedloga za Erasmus+. Također je organiziran seminar o projektima razmjene mladih i projektima solidarnosti u suradnji s Agencijom za mobilnost i EU programe. Na seminarima je sudjelovalo 19 mladih s područja Pounja i 6 osoba koje rade s mladim ljudima.

Cilj Treninga za mlade je bio razviti funkcionalne vještine razvoja i pisanja projektnih prijedloga za Erasmus+ programe kod mladih i osoba koje rade s mladima, steći znanje o mogućnostima prijavljivanja projekata i napisati najmanje dva projektna prijedloga za Erasmus+ program. Trening je uključivao edukativne interaktivne radionice, praktične vježbe, studije slučaja, zadatke između modula i predavanja, a trajao je 20 školskih sati.

Na seminarima su obrađene sljedeće teme:
– osnovne informacije o Erasmus+ programu
– osnovni pojmovi i struktura projektnog prijedloga
– analiza dionika, analiza i postavljanje problema i ciljeva
– primjeri dobre prakse i uspješne priče
– pisanje logičkog okvira i projektnog prijedloga
– informacije o načinu prijave i rokovima na Erasmus+ programe

Zahvalni smo Agenciji za mobilnost i EU programe koji su nas ugostili i održali jednodnevnu radionicu o projektima razmjene mladih i projektima solidarnosti. Na radionici su naši polaznici uspješno primijenili stečena znanja i vještine, a time smo u pozitivnom tonu završili Trening za mlade.

Trening za mlade je održan u sklopu projekta „AktivUNA! djelovanjem mladih za bolju kvalitetu života u Pounju“ koji provodimo uz financijsku potporu Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku i u partnerstvu s LAG Una i Gradom Hrvatska Kostajnica.


Studenti socijalnog rada predstavili rezultate istraživanja o politikama i praksama za OSI

U projektu “Društveno korisno učenje za organizaciju inkluzivnih zajednica”, u utorak 28.5.2019. održana je mini-konferencija na Studijskom centru za socijalni rad, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na konferenciji su studenti, koji su sudjelovali u programu društveno-korisnog učenja za analizu i zagovaranje politika za osobe s invaliditetom, prezentirali rezultate istraživanja koja su osmislili i proveli u prethodna tri mjeseca.

Predstavljeni su nam rezultati 6 istraživanja.

Istraživanje učinkovitosti pružanja psiho-socijalne podrške korisnicima u Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” pokazalo je da su najvažniji ishodi psiho-socijalne podrške, prema mišljenju stručnjaka koji rade u ovoj ustanovi, napredak u odnosu učenika s odraslim osobama i stručnjacima, prevencija neprilagođenog i neprihvatljivog ponašanja te fizički i kognitivni napredak učenika. Stručnjaci smatraju da su im glavne teškoće u pružanju učinkovite psiho-socijalne podrške nedostatni resursi (nedovoljan broj stručnjaka što utječe na manjak vremena za učenike i sve njihove kompleksne izazove), teškoće s motivacijom učenika te teškoće u suradnji nastavnika i stručnjaka koji pružaju psiho-socijalnu podršku.

Istraživanje dostupnosti sadržaja za slijepe osobe u Gradu Čakovcu pokazalo je da i slijepe osobe i njihovi videći sugrađani uočavaju iste prepreke i nedostatke: neprilagođena infrastruktura potrebama slijepih osoba tamo gdje im najčešće treba – u trgovinama, na ulicama i u ustanovama; stigmatizacija slijepih osoba i manjkava informiranost građana o potrebama slijepih i načinima kako im asistirati kako bi im svi sadržaji u zajednici bili jednako dostupni. Pozitivno je to što videći građani jednako dobro uočavaju ove nedostatke, što znači da su na pola puta da uklone bar jedan, ali najvažniji – stigmatizaciju.

I istraživanje dostupnosti ortopedskih pomagala osobama s tjelesnim invaliditetom, koje je grupa studenata provela u Gradu Samoboru pokazala je isti glavni nedostatak – nedovoljnu svijest o preprekama s kojima s osoba s invaliditetom suočavaju u zadovoljavanju osnovnog ljudskog prava – da žive i uživaju javna dobra i usluge kao i osobe s invaliditetom. Kad su ortopedska pomagala u pitanju, porazan je i zabrinjavajući podatak da se ona tretiraju kao komercijalni proizvod a ne kao temeljno pravo osobe s invaliditetom na najbolje pomagalo koje je dostupno i omogućava izjednačavanje mogućnosti s osobama bez invaliditeta.

Grupa studenata provela je istraživanje o stavovima studenata socijalnog rada o pravu osoba s invaliditetom na brak i intimu. Očekivano, studenti su visoko senzibilizirani i nemaju predrasuda prema braku i intimi osoba s invaliditetom te smatraju da su brak i intima osobe s invaliditetom sa osobom koja nema invaliditet sasvim prihvatljivi. Oni sami, međutim, više mogu sebe zamisliti u vezi s osobom s tjelesnim ili osjetilnim invaliditetom nego u vezi s osobom s psiho-socijalnim invaliditetom ili s intelektualnim teškoćama. No, jedan broj ispitanih studenata može sebe zamisliti u takvoj vezi i to je podatak vrijedan pažnje.

Što se tiče prepreka za punu uključenost studenata s invaliditetom i dostupnost sadržaja studentskog života, istraživanje je pokazalo da su studenti s invaliditetom uglavnom su zadovoljni kako fakulteti i sveučilišta osiguravaju dostupnost nastave, materijala i ispita. Manje su zadovoljni koliko su im dostupni zabavni sadržaji – klubovi, kafići, bez kojih studentski društveni život nije isti. Ipak, najviše slobodno vrijeme provode s prijateljima koji uglavnom nisu osobe s invaliditetom. Najviše im smeta stigmatizacija.

I na kraju, jedno je istraživanje vrednovalo usluge koje pruža Društveni centar u Kostajnici osobama s intelektualnim teškoćama i psiho-socijalnim invaliditetom. Sudionici istraživanja su bili osobe s invaliditetom, članovi njihovih obitelji, djelatnici Društvenog centra i dionici u lokalnoj zajednici. Rezultati pokazuju da, iako su postignuti uspjesi značajni i zadovoljstvo korisnika i njihovih članova obitelji veliko, i dalje treba raditi na senzibilizaciji lokalne zajednice i većem uključivanju stanovnika bez invaliditeta i zajednica u cjelini u rad Društvenog centra i zajedničke aktivnosti. Zahvalni smo studenticama na ovim dragocjenim uvidima i preporukama.


Crtica s terena iz projekta „Kod kuće je najbolje“

Projekt „Kod kuće je najbolje: Zapošljavanje žena u lokalnoj zajednici u sektoru socijalnih usluga“ dio je programa „Zaželi“ sufinanciranog iz Europskog socijalnog fonda. U sklopu tog projekta žene iz lokalne zajednice zaposlene su kao njegovateljice starih i nemoćnih ljudi na području Dvora. Prenosimo samo jednu od mnogih prekrasnih priča koje su rezultat ovog projekta:
Gospodin Ljuban živi sam. Ima dvije kćeri o kojima s ponosom govori, jedna živi u Zagrebu, a druga u Njemačkoj. O njima se kao samohrani otac brinuo sve dok nisu otišle u svijet i osnovale vlastite obitelji. Nakon borbe sa bolešću u veljači. 2019. morao je na operaciju gdje mu je amputirana lijeva potkoljenica. Čovjek koji je život proveo radeći i pomažući drugima, poznat kao veseljak i po kuhanju dobrog paprikaša, odjednom se našao u invalidskim kolicima. Po otpustu iz bolnice jedina želja mu je bila vratiti se u vlastiti dom i živjeti samostalno. Uključivanjem u ovaj projekt to je za Ljubana postalo moguće.

Čuo je za naš projekt i nazvao. Nije ga odmah bilo moguće uključiti u program zbog velikog broja korisnika, ali nakon tjedan dana, uz neke izmjene i velike napore koje su naše djelatnice uložile, uspjeli smo organizirati pružanje usluge.

Njegova zahvalnost je velika, a pomoć koju dobiva od naših djelatnica je ogromna, važna i ključna za normalizaciju njegova života u vlastitom domu. Za ono što dobiva ovim projektom svojim riječima kaže: „Sad sam potpun… imam najbolje njegovateljice“.

Naše djelatnice osim čišćenja i kuhanja (utorkom i svakog drugog četvrtka) korisniku pomažu i u drugim važnim stvarima kao što su suradnja s obiteljskim liječnikom, fizikalnim terapeutom i kućnom zdravstvenom njegom. Bez takve vrste pomoći samostalni život u vlastitom domu bio bi mu iznimno težak, a možda i nemoguć. Zajedničkim snagama i nesebičnim angažmanom naših divnih djelatnica gospodin Ljuban sada živi dostojanstveno, te se uspješno oporavlja i prilagođava izazovima života u invalidskim kolicima.


Radionica za studente socijalnog rada o politikama za OSI

U ponedjeljak, 25.3.2019. na Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu održana je edukativna radionica “Normativni okvir i politike za osobe s invaliditetom: primjena UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom”. Organizatori radionice su Rehabilitacijski centar za stres i traumu i Pravni fakultet- Studijski centar za socijalni rad, Sveučilišta u Zagrebu.
Radionicu, koja je bila namijenjena studentima i nastavnicima socijalnog rad te organizacijama civilnog društva osoba s invaliditetom i onima koji rade s osobama s invaliditetom, održala je dr. sc. Vesna Mihanović, edukacijska rehabilitatorica iz Poliklinike SUVAG.
Na radionici su sudionici saznali više o tome:
– kako je nastala i zašto je bila potrebna Konvencija o pravima osoba s invaliditetom,
– kojim područjima osobnog, društvenog, javnog i političkog života se Konvencija bavi,
– koji model invaliditeta su tvorci Konvencije primijenili u njezinom stvaranju,
– kako se Konvencija primjenjuje u nacionalnom kontekstu i tko i kako izvještava o njezinoj primjeni,
– koje su vrste istraživanja u području invaliditeta, koja su obilježja inkluzivnih istraživanja i kako se ona mogu provoditi.

Dr. Vesna Mihanović poseban je naglasak stavila na “ljudskopravaški” model invaliditeta, na kojem je utemeljena Konvencija. Predstavila je rezultate svoje istraživanja o primjeni članka 19. Konvencije, kojim se propisuje parvo na neovisno življenje i uključenost u zajednicu, iz perspektive osoba s invaliditetom.
Ova edukativna radionica je dio klastera aktivnosti, kroz koje će studenti, uz mentorsku podršku nastavnika i djelatnika udruga, imati zadatak provesti istraživanje na terenu kako bi procjenili provedbu ili učinke neke politike ili procijenili potrebe OSI vezano uz neku politiku. Na temelju nalaza i preporuka imat će zadatak osmisliti i provesti zagovaračku kampanju, s ciljem unapređenja prava i kvalitete života osoba s invaliditetom.
Radionica je organizirana u okviru projekta “Društveno korisno učenje za organizaciju inkluzivnih zajednica” koji sufinancira EU iz Europskog socijalnog fond te Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

 


Radionice socijalnih i interkulturalnih vještina za azilante

U okviru projekta „MENTOintegRacija: Mentorstvo u socijalnoj i radnoj integraciji azilanata“, u Zagrebu je u veljači krenuo prvi od tri ciklusa radionica treninga socio-kulturalne orijentacije za osobe kojima je u Hrvatskoj odobrena međunarodna zaštita, a posebno one među njima koji su u Hrvatsku došli u programu preseljenja. Projekt se financira iz Europskog socijalnog fonda.

Cilj projekta je poboljšati društvenu integraciju i integraciju na tržište rada azilanata i migranata u Republici Hrvatskoj. Ciklusom od 10 zanimljivih i interaktivnih radionica pružit će se korisnicima prilika za unaprjeđenje socio-kulturalnih i komunikacijskih vještina u cilju uspješnijeg socijalnog uključivanja i integracije na tržište rada. Radionice provode Sandra Šipka i Darko Blagojević uz prevođenje na arapski jezik Rube Khouri.

Teme koje će se radionicama obraditi, a koje će azilantima pomoći u uspješnoj socijalnoj i radnoj integraciji su: 

• Osnove komunikacije
• Kulture i vrijednosti
• Dokumenti, institucije, prava i obaveze
• Zdravlje i socijalna zaštita
• Društveni život i slobodno vrijeme
• Pisano predstavljanje vještina, znanja i sposobnosti
• Obrazovanje
• Ciljevi
• Zapošljavanje
• Novac i financije

Trening je osmišljen kako bi upoznao azilante s društvom, kulturom i običajima, te pravima i obavezama građana Hrvatske te stranaca koji u Hrvatskoj žive. Svrha ovih radionica je olakšati našim novim sugrađanima snalaženje i uključivanje u zajednicu. Također trening je usmjeren na učenje konkretnih znanja i vještina, međusobnu podršku i umrežavanje azilanata, te razmjenu konkretnih iskustava u svrhu lakše integracije.

Ukupno će ovim treningom biti obuhvaćeno 30 azilanata i osoba pod supsidijarnom zaštitom. Svaki ciklus ovog treninga slijedit će i radionice komunikacijskih vještina na hrvatskom jeziku čiji je cilj unapređenje vokabulara i znanja hrvatskog jezika povezanog s traženjem posla, obavljanjem tipičnih poslova i snalaženjem u svakodnevnom životu. Tako se ovoj populaciji realno povećava prilika za uspješnu integraciju i uključivanje u život njihovih novih zajednica.

 


Studenti socijalnog rada organizirali okrugli stol o samozapošljavanju OSI

U organizaciji studentica Studijskog centra za socijalni rad, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održan je 28. siječnja 2019. okrugli stol na temu samozapošljavanja osoba s invaliditetom. Okrugli stol dio je aktivnosti studenata u projektu Društveno-korisno učenje za organizaciju inkluzivnih zajednica, koji RCT provodi u partnerstvu sa Studijskim centrom za socijalni rad.

Na okruglom stolu su o mogućnostima samozapošljavanja i poticajnim mjerama, pravnom okviru i zaštiti od diskriminacije govorile Ivana Mikek Kupres i Marijana Senjak iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te Natalija Krajinović iz Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. O iskustvu samozapošljavanja i poduzetništvu osoba s invaliditetom govorile su Albina Žnidar i Maria Tomić Preiner.

Ovaj okrugli stol je dio zagovaračke kampanje koju provode studenti kolegija Socijalni rad u organizaciji zajednice, a koji je rezultat provedenih istraživanja u cilju praćenja i evaluacije javnih politika koje se tiču osoba s invaliditetom. Istraživanje i kampanja dio su modula društveno-korisnog učenja za istraživanje, analizu i zagovaranje politika za osobe s invaliditetom.


Pilot primjena modula društveno-korisnog učenja za organizaciju inkluzivne zajednice

U zimskom semestru školske 2018/2019 godine u projektnim aktivnostima Društveno-korisnog učenja u organizaciji inkluzivne zajednice, sudjelovali su studenti kolegija Socijalni rad u organizaciji zajednice.

Jedan dio studenata s ovog kolegija sudjelovali su u modulu „Društveno-korisno učenje za organizaciju inkluzivne zajednice“, tako što su se uključili u rad Društvenog centra za osobe s invaliditetom u Hrvatskoj Kostajnici, koji je program Rehabilitacijskog centra za stres i traumu te u rad Dnevnog centra Udruge slijepih Sisačko-moslavačke županije. Zadatak koji su, uz podršku i vođenje mentora iz organizacija civilnog društva uspješno obavili, sastojao se iz tri dijela:

• mapiranje zajednice i analiza lokalnih dionika, na temelju analize dokumenata i terenski posjetima i intervjuom s dionicima u dvije zajednice
• osmišljavanje i provedba aktivnosti u lokalnoj zajednici s ciljem unapređenja kvalitete života osoba s invaliditetom te unapređenje njihova položaja; ove aktivnosti moraju uključivati same osobe s invaliditetom te okupljati ostale dionike
• komunikacija s zainteresiranom javnosti i prijenos znanja ostalim dionicima u zajednici

Kao glavni rezultat ovog procesa društveno-korisnog učenja, studenti i njihovi mentori iz organizacija civilnog društva organizirali su 11. prosinca su u Sisku i Hrvatskoj Kostajnici četiri inkluzivne akcije u suradnji s Udrugom slijepih Sisačko-moslavačke županije, Gimnazijom Sisak, volonterima Gradskog društva Crvenog križa Sisak, Društvenim centrom u Hrvatskoj Kostajnici, Gradskim društvom crvenog Križa Hrvatska Kostajnica, Gradom Hrvatska Kostajnica i drugim dionicima u lokalnim zajednicama.

Organizirane su kreativne i zabavne radionice u Dnevnom centru Udruge Slijepih u Sisku i u Društvenom centru Kostajnica u Majuru, uz uključivanje volontera. U Sisku je provedena akcija senzibilizacije i edukacije mladih iz Gimnazije Sisak o preprekama s kojima se suočavaju slijepe osobe i o asistivnim tehnikama. U Hrvatskoj Kostajnici je u suradnji s Gradom i Centrom za socijalnu skrb Hrvatska Kostajnica organiziran stručni skup o problemima i socijalnim uslugama za osobe s invaliditetom u zajednicama s manje mogućnosti uz sudjelovanje stručnjaka i zainteresirane javnosti iz pograničnog područja: iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine.

Projekt, „Društveno korisno učenje za organizaciju inkluzivnih zajednica“ sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda te Ureda za udruge Vlade RH. Dio je programa Podrška razvoju partnerstava organizacija civilnog društva i visokoobrazovnih ustanova za provedbu programa društveno korisnog učenja.


Trening trenera u projektu WELCOMM

U okviru projekta “WELCOMM: Podrška integraciji državljana trećih država kroz razvoj platforme za učenje i alata za suradnju u svrhu izgradnje društva dobrodošlice i inkluzivnih zajednica”, u Zagrebu je od 3. do 7. prosinca održan trening trenera u području interkulturalne senzibilizacije i izgradnje vještina. Projekt sufinancira Europska komisija iz Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF).

U treningu je sudjelovalo 15 trenera iz 5 partnerskih organizacija: RCT-a, kao nositelja projekta, Suedwind-a iz Austrije, Slovenske Filantropije iz Slovenije, CESIE iz Italije i CMS-a iz Hrvatske. Cilj je ovog treninga unapređenje vještina trenera za provođenje treninga senzibilizacije i razvoja interkulturalnih kompetencija.

Trening trenera je osmišljen tako da treneri iz svake od partnerskih organizacija ostalim sudionicima prenesu specifična znanja i vještine u području za koje su kompetentni; također, da predlože sadržaj i metode treninga koji će se provoditi s ciljanim skupinama u svakoj zemlji u kojoj se provodi ovaj projekt.

Prvog dana, 3. prosinca, trening su vodile trenerice iz Suedwind-a: Leila Salehiravesh, Anita Roetzer i Carolina Lebesmuehlbacher. Na radionicama su obrađivane teme kulture, kulturalnih razlika i kulturalne raznolikosti, odnosa kulture i identiteta, stereotipa, predrasuda i diskriminacije.

Drugog dana treninga, 4. prosinca, trening su vodile Georgia Chondrou, Giulia Di Carlo i Cloe Saint Nom iz CESIE, iz Italije. Radionice su se sadržajem oslanjale na prvi dan treninga: razvojni model interkulturalne senzitivnosti Miltona J. Bennetta, interkulturalne kompetencije, koncept kulturnog šoka i analize kritičnih događaja (Critical Incidents) u razumijevanju i prevladavanju kulturnog šoka.

Trećeg dana treninga, 5. prosinca, kolegice iz Slovenske Filantropije, Helena Liberšar i Tina Velišček, prezentirale su koncept nenasilne komunikacije Marshalla Rosenberga, metoda i tehnike nenasilne komunikacije te načine kako postaviti granice i zaštititi se od emocionalnog iscrpljivanja, kada radite kao pomagač.

Četvrtog dana, 6. prosinca, Sandra Šipka i Dragana Knezić, sudionicima su prezentirale model treninga o izazovima za

mentalno  zdravlje povezanim s izbjeglištvom te kako prevladati barijere u pristupu uslugama zaštite mentalnog zdravlja za ovu populaciju, o stresu, krizi i traumi i načinima njihovog prevladavanja te koji elementi čine usluge, organizacije i programi prilagođene korisnicima s iskustvom traume.

Posljednjeg dana treninga analizirali smo na koji način ćemo iskustvo koje smo stekli kao sudionici primijeniti u izradi programa i provedbi treninga za ciljane skupine u svakoj zemlji: javne službenike, stručnjake u javnim i privatnim (neprofitnim) pružateljima usluga, volontere i aktiviste u organizacijama civilnog društva. Treninzi će se u četiri zemlje održati od veljače do svibnja 2019. godine.