Integracija je ono što činimo, a ne kako je definiramo

© Dag Oršić

Integracija je ono što činimo u našem svakodnevnom životu i poslu, a ne nešto što definiramo ili o čemu razgovaramo: upravo je to glavna poruka međunarodne WELCOMM konferencije Zajednice prakse – “stari” i “novi” članovi društva u procesu integracije koja je održana 7. lipnja 2019. u Zagrebu. Konferencija je označila vrhunac WELCOMM projekta i početak trans-nacionalne i nacionalne kampanje promoviranja WELCOMM Zajednice prakse.

Zajednicu prakse vidimo kao zajednički prostor, realan ili virtualan, u kojem “grupa ljudi koja dijeli strast ili brigu o nečemu što rade, uče kako da to rade bolje kroz redovitu zajedničku interakciju”[1]. Takva grupa ljudi susrela se u Hotelu Dubrovnik u Zagrebu kako bi razmijenili uspješna iskustva i aktivnosti u onome što nazivamo integracijom, podijelili brige o izazovima i preprekama s kojima se suočavaju i, najviše od svega, našli inspiraciju u radu i postignućima drugih.

U prvom panelu konferencije, Suvremeni kontekst integracijskih praksi u EU, panelisti iz Italije, Slovenije, Austrije i Hrvatske raspravljali su o trenutnim političkim i socijalnim pritiscima i izazovima s kojima se susreću kao članovi civilnog društva koji zagovaraju ljudska prava, jednake prilike i sudjelovanje izbjeglica i migranata u našim zajednicama i zemljama. Kontekst u svim ovim zemljama je opterećen porastom anti-migrantskog diskursa, konzervativnim i populističkim pokretima i političkim strujama, koje utječu na migracijske i integracijske politike i prakse jednako kao i na sužavanje prostora za civilno djelovanje. Bez obzira na to koliko je teško raditi u takvom kontekstu, brojne organizacije i inicijative i dalje aktivno i uspješno “plivaju protiv struje” i daju glas izbjeglicama i migrantima, kao i drugima koji su obespravljeni u našim društvima.

© Dag Oršić

U drugom panelu pod nazivom „Kako smo došli tu gdje jesmo? – Društveno-povijesna pozadina osnivanja i razvijanja inicijativa, kolektiva i zajednica prakse koje raspravljaju o integraciji“, raspravljalo se o promjeni političkog, medijskog i javnog govora o prisilnim migracijama. Organizacije i inicijative okupljene i uključene u podršku izbjeglicama započele su kao građanske inicijative i aktivisti za ljudska prava. Panelisti su se složili da je 2015. godina bila prekretnica u kojoj se njihov posao preusmjerio, kao reakcija na kriznu situaciju, prema pružanju podrške i pomoći te zagovaranju i zaštiti ljudskih prava izbjeglica. U sve četiri zemlje – Italiji, Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj, ali i na razini EU, mnogo se toga promijenilo od 2015: sve je teže plasirati vijesti i priče o kršenju ljudskih prava, patnji i gubicima života izbjeglica u medije i zadobiti pažnju javnosti. Umjesto toga, generiranje straha od izbjeglica i migranata dobiva istaknuto mjesto u javnosti i medijskim raspravama. Panelisti se slažu da su migracije najvažniji politički problem našeg vremena i da je borba za ljudska prava izbjeglica jednako tako i borba za naša ljudska prava i demokratske standarde i vrijednosti u našem društvima. Moramo raditi zajedno s izbjeglicama, a ne za njih, ako želimo biti uspješni.

Tema trećeg panela bila je “ Zajednica i praksa u integraciji – što radimo i zašto to činimo?” u kojoj su prikazane različite prakse koje doprinose i čine ono što se zove integracija: od tradicijskih i umjetničkih ručnih radova, umjetnosti i kulture, sporta, volontiranja, obrazovanja, izgradnje odnosa u lokalnim zajednicama do političkog zastupanja i sudjelovanja – sve što radimo u našim zajednicama, kada to radimo zajedno s “novopridošlima” u toj zajednici, služi kao alat da se zajedno povežemo i zbližimo. Sudionici panela su raspravljali o integraciji kao transformativnom iskustvu za sve uključene, koje stvara novu, ko-konstruiranu stvarnost i za “stare” i za “nove” članove zajednice. Panelisti su se složili da su rasprava o tome što je integracija, je li ovaj izraz prikladan ili ne ili pokušaji da se osmisli sveobuhvatna definicija nebitni, dok god mi, „domaći“ i izbjeglice, činimo sve što je u našoj moći u ko-konstruiranju naših zajedničkih života i ko-kreiranju društvenih mreža koje nas povezuju, a ne razdvajaju. Zaključak panela je da je pristup odozdo prema gore, od izgradnje osobnih odnosa, podupiranja malih promjena u lokalnim zajednicama i življenja primjera onoga što želimo vidjeti u našim zajednicama i društvima, način da se započne ili bolje rečeno nastavi kretati unaprijed.

Četvrti dio konferencije je bio organiziran kao moderirani rad u grupama.
Jedna grupa je raspravljala o umjetnosti kao sredstvu poticanja integracije: što čini umjetnost tako snažnim sredstvom, kako umjetnost

© Dag Oršić

pomaže u poticanju interkulturalnog dijaloga i promoviranja raznolikosti, koja je uloga umjetnosti u civilnom djelovanju i kako se može iskoristiti u adresiranju rodnih pitanja.

Druga grupa je raspravljala o ulozi izbjeglica i migranata u oblikovanju integracijskih politika i praksi, s kojim izazovima se suočava građanski angažman izbjeglica i migranata i kako pristupiti tim izazovima. Raspravljalo se i o ulozi migranata i organizacija i inicijativa dijaspore te kako one doprinose ili bi mogle više doprinijeti zajednici prakse.

Treća grupa se bavila temom lokalnih zajednica kao dionika integracije: koje potrebe lokalnih zajednica treba adresirati kako bi se mogli graditi odnosi i veze i kako bi integracija na lokalnim razinama mogla funkcionirati; kako se boriti protiv mitova i zabluda kako bi se omogućilo kreiranje veza i odnosa, koje resurse već imamo i mogli bi ih više koristiti i koja je uloga i odgovornost organizacija civilnog društva u pomaganju lokalnim zajednicama da se transformiraju i rastu kroz integraciju izbjeglica i migranata.

Prije službenog otvorenja Transnacionalne konferencije, Koordinacija za integraciju – neformalna mreža organizacija civilnoga društva u Hrvatskoj održala je konferenciju za medije kako bi najavila 6. tjedan IZBJEGLICAma! u Hrvatskoj pod nazivom Upoznajmo se, promijenimo perspektivu!, posvećenu senzibilizaciji lokalnih zajednica.

Konferencija je završila piknikom u lokalnom parku Zrinjevac, popularnom okupljalištu lokalnog stanovništva i posjetitelja grada Zagreba. Sudionici konferencije su uživali u prekrasnom vremenu i izvedbama na gitari Achrafa Halouanija iz Arte Migrante, Maddalene Avon iz Centra za mirovne studije koja je izvela ples na svili u zraku i zbora Domaćigosti koji su izveli tradicionalne lokalne pjesme i pjesme koje su izbjeglice donijele u Zagreb iz različitih dijelova svijeta.

© Dag Oršić

[1] www.wenger-trayner.com