Povijest

Rehabilitacijski centar za stres i traumu Zagreb (RCT) počeo je djelovati 1993. kao multidisciplinarni program psihosocijalne pomoći BOSWOFAM (Bosnian Women and Families), usmjeren ženama – izbjeglicama iz BiH, među kojima je bio veliki broj žrtava mučenja i članovima njihovih obitelji. Program je bio podržan od Europske Komisije (1993-95 ) i organiziran od Međunarodnog savjeta za rehabilitaciju žrtava mučenja (IRCT) iz Kopenhagena, a vodila ga je profesorica psihologije sa Sveučilišta u Kopenhagenu Libby Tata Arcel. Sastav tima od početka je multinacionalni. U početnom periodu među suradnicima bili su profesionalci i paraprofesionalci iz BiH, i sami izbjeglice te veliki broj uglednih lokalnih stručnjaka – kliničara i istraživača. Pristup traumi i rehabilitaciji od početka je multidisciplinarni kako bi se razumjeli efekti na psihološke, biološke i socijalne sisteme i odražavao je činjenicu da je ljudski odgovor na traumu univerzalan i ne može se razumjeti iz samo jednog okvira razmišljanja.

Centar je djelovao pod nazivom Međunarodni rehabilitacijski centar za žrtve mučenja (IRCT Zagreb) kao predstavništvo Međunarodnog savjeta rehabilitaciju žrtava mučenja (IRCT) iz Kopenhagena do 1998 godine.

Od 1998. je samostalna nevladina organizacija, a 2010. mijenja naziv u Rehabilitacijski centar za stres i traumu – RCT. Uz članstvo u međunarodnoj mreži rehabilitacijskih centara pri IRCT te mreži evropskih rehabilitacijskih centara, RCT Zagreb je član regionalne mreže rehabilitacijskih centara Balkan Network.

U poslijeratnom periodu u fokusu djelovanja su dugotrajne posljedice ratne traume na pojednice, skupine i zajednice, rehabilitacija žrtava mučenja i krupnih kršenja ljudskih prava te članovima njihovih obitelji i podrška u integraciji u društvo.

Uz izbjeglice, prognanike, povratnike, useljenike u RH, a u novije vrijeme kao korisnici javljaju se i tražitelji azila čiji će broj rasti ulaskom Hrvatske u EU.

U radu u ratom pogođenim zajednicama cilj je doprinijeti socijalnoj rekonstrukciji. Podrška žrtvama i svjedocima na sudovima za ratne zločine te edukacije i supervizija stručnjaka, aktivnosti su kojima želimo doprinijeti boljem razumijevanju odnosa psihologije i prava (pravda, pravednost, nekažnjivost).

Važno je napomenuti kako je nakon rata, krupnih društvenih promjena, migracija stanovništva i iskustva traume (posebno mučenja gdje i jest cilj slomiti osobu i njenu zajednicu) – jedna od posljedica siromaštvo, slabljenje institucija, osjećaj nemoći, te mogućnosti i volje u društvu da se suoči s tim problemima. Stoga kroz aktivnosti osnaživanja i podrške u zapošljavanju osjetljivih skupina, podrške u integraciji mladih koji izlaze iz sustava socijalne skrbi, podrške lokalnim zajednicama u osnaživanju ključnih osoba te partnerskom djelovanju u raznolikim mjerama unapređenja mentalnog zdravlja– djelujemo na način „od baze prema vrhu“.

U gotovo 20 godina djelovanja različitim uslugama obuhvaćemo oko 7 000 izravnih i neizravnih korisnika.

Redovite edukacije za profesionalce iz područja torture, traume, stresa, o vrstama i posljedicama, rehabilitaciji, terapijskim pristupima, psihologiji traume i svjedočenja, i drugim temama vezanim uz prevladavanje traume i unapređenju mentalnog zdravlja posebno u zajednicama s manje mogućnosti – obuhvatile su oko 2000 profesionalaca, volontera, aktivista iz područja mentalnog zdravlja, obrazovanja, pravosuđa, ljudskih prava u Hrvatskoj i BiH.

U Centru je omogućena je praksa i sudjelovanje u istraživanjima studentima društvenih fakulteta kao i međunarodna razmjena.

Članovi i suradnici RCT pružaju edukaciju i podršku (savjetovanje, supervizija) organizacijama i institucijama koje se bave ljudskim pravima, mentalnim zdravljem i socijalnim radom.

Godišnjom kampanjom obilježavanja 26.6. Međunarodnog dana solidarnosti sa žrtvama mučenja, redovito se pridružujemo istovremenoj svjetskoj akciji rehabilitacijskih centara (pri IRCT Kopenhagen) u znak podrške žrtvama i zajednički poručujemo svijetu kako je mučenje okrutno kršenje ljudskih prava.

RCT surađuje s nevladinim organizacijama koje se bave ljudskim pravima u aktivnostima zagovaranja prava civilnih žrtava rata i žrtava mučenja. Nastojimo povezati pravo i psihologiju putem psihološke podrške žrtvama – (potencijalnim) svjedocima na suđenjima za ratni zločin te kroz edukacije i supervizijsku podršku službenicima i volonterima ureda za podršku svjedocima – žrtvama krivičnih djela.