Studenti socijalnog rada predstavili rezultate istraživanja o politikama i praksama za OSI

U projektu “Društveno korisno učenje za organizaciju inkluzivnih zajednica”, u utorak 28.5.2019. održana je mini-konferencija na Studijskom centru za socijalni rad, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na konferenciji su studenti, koji su sudjelovali u programu društveno-korisnog učenja za analizu i zagovaranje politika za osobe s invaliditetom, prezentirali rezultate istraživanja koja su osmislili i proveli u prethodna tri mjeseca.

Predstavljeni su nam rezultati 6 istraživanja.

Istraživanje učinkovitosti pružanja psiho-socijalne podrške korisnicima u Centru za odgoj i obrazovanje “Slava Raškaj” pokazalo je da su najvažniji ishodi psiho-socijalne podrške, prema mišljenju stručnjaka koji rade u ovoj ustanovi, napredak u odnosu učenika s odraslim osobama i stručnjacima, prevencija neprilagođenog i neprihvatljivog ponašanja te fizički i kognitivni napredak učenika. Stručnjaci smatraju da su im glavne teškoće u pružanju učinkovite psiho-socijalne podrške nedostatni resursi (nedovoljan broj stručnjaka što utječe na manjak vremena za učenike i sve njihove kompleksne izazove), teškoće s motivacijom učenika te teškoće u suradnji nastavnika i stručnjaka koji pružaju psiho-socijalnu podršku.

Istraživanje dostupnosti sadržaja za slijepe osobe u Gradu Čakovcu pokazalo je da i slijepe osobe i njihovi videći sugrađani uočavaju iste prepreke i nedostatke: neprilagođena infrastruktura potrebama slijepih osoba tamo gdje im najčešće treba – u trgovinama, na ulicama i u ustanovama; stigmatizacija slijepih osoba i manjkava informiranost građana o potrebama slijepih i načinima kako im asistirati kako bi im svi sadržaji u zajednici bili jednako dostupni. Pozitivno je to što videći građani jednako dobro uočavaju ove nedostatke, što znači da su na pola puta da uklone bar jedan, ali najvažniji – stigmatizaciju.

I istraživanje dostupnosti ortopedskih pomagala osobama s tjelesnim invaliditetom, koje je grupa studenata provela u Gradu Samoboru pokazala je isti glavni nedostatak – nedovoljnu svijest o preprekama s kojima s osoba s invaliditetom suočavaju u zadovoljavanju osnovnog ljudskog prava – da žive i uživaju javna dobra i usluge kao i osobe s invaliditetom. Kad su ortopedska pomagala u pitanju, porazan je i zabrinjavajući podatak da se ona tretiraju kao komercijalni proizvod a ne kao temeljno pravo osobe s invaliditetom na najbolje pomagalo koje je dostupno i omogućava izjednačavanje mogućnosti s osobama bez invaliditeta.

Grupa studenata provela je istraživanje o stavovima studenata socijalnog rada o pravu osoba s invaliditetom na brak i intimu. Očekivano, studenti su visoko senzibilizirani i nemaju predrasuda prema braku i intimi osoba s invaliditetom te smatraju da su brak i intima osobe s invaliditetom sa osobom koja nema invaliditet sasvim prihvatljivi. Oni sami, međutim, više mogu sebe zamisliti u vezi s osobom s tjelesnim ili osjetilnim invaliditetom nego u vezi s osobom s psiho-socijalnim invaliditetom ili s intelektualnim teškoćama. No, jedan broj ispitanih studenata može sebe zamisliti u takvoj vezi i to je podatak vrijedan pažnje.

Što se tiče prepreka za punu uključenost studenata s invaliditetom i dostupnost sadržaja studentskog života, istraživanje je pokazalo da su studenti s invaliditetom uglavnom su zadovoljni kako fakulteti i sveučilišta osiguravaju dostupnost nastave, materijala i ispita. Manje su zadovoljni koliko su im dostupni zabavni sadržaji – klubovi, kafići, bez kojih studentski društveni život nije isti. Ipak, najviše slobodno vrijeme provode s prijateljima koji uglavnom nisu osobe s invaliditetom. Najviše im smeta stigmatizacija.

I na kraju, jedno je istraživanje vrednovalo usluge koje pruža Društveni centar u Kostajnici osobama s intelektualnim teškoćama i psiho-socijalnim invaliditetom. Sudionici istraživanja su bili osobe s invaliditetom, članovi njihovih obitelji, djelatnici Društvenog centra i dionici u lokalnoj zajednici. Rezultati pokazuju da, iako su postignuti uspjesi značajni i zadovoljstvo korisnika i njihovih članova obitelji veliko, i dalje treba raditi na senzibilizaciji lokalne zajednice i većem uključivanju stanovnika bez invaliditeta i zajednica u cjelini u rad Društvenog centra i zajedničke aktivnosti. Zahvalni smo studenticama na ovim dragocjenim uvidima i preporukama.