„Ustanove bi trebale biti posljednja alternativa za smještaj djece bez pratnje“

S obzirom na niz poteškoća s kojima se svakodnevno susreću djelatnici svih profesija koji rade s tražiteljima međunarodne zaštite i osobama kojima je odobrena međunarodna zaštita, te uzimajući u obzir posebnu ranjivost maloljetnika bez pratnje, koji zbog svoje dobi i specifičnih potreba čine zasebnu skupinu, nužno je pronaći adekvatna rješenja što je prije moguće i u što kraćem roku odgovoriti na postojeće izazove. Stoga je u četvrtak, 21. prosinca 2017., održan okrugli stol „Alternativni oblici skrbi za maloljetnike bez pratnje“ u organizaciji Rehabilitacijskog centra za stres i traumu na Odjelu za djecu i mladež Knjižnice grada Zagreba na Starčevićevom trgu 4.

Cilj Okruglog stola je bio kritički diskutirati o postojećim praksama smještaja i skrbi o djeci i maloljetnicima bez pratnje te razmotriti opcije alternativnih oblika smještaja, predviđene Protokolom o postupanju prema djeci odvojenoj od roditelja – stranim državljanima, zbog čega je prvenstveno bio namijenjen socijalnim radnicima i drugim djelatnicima centara za socijalnu skrb i domova socijalne skrbi, predstavnicima organizacija civilnog društva koje se bave zaštitom i podrškom izbjeglicama i migrantima, posebno djeci, ali i zainteresiranoj javnosti.
U raspravi su sudjelovali Martina Tomić Latinac, voditeljica programa za zaštitu djece UNICEF, Domagoj Kronstein, dipl. socijalni radnik, predstojnik Podružnice Novi Zagreb Centra za socijalnu skrb Zagreb, mr.sc. Iva Prpić, socijalna radnica iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, Martina Brajdić Manojlović, prof. socijalni pedagog i ravnateljica Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac te zamjenik ravnateljice, psiholog Duško Jokić. Raspravu je moderirala psihologinja Dragana Knezić iz Rehabilitacijskog centra za stres i traumu.

S obzirom na to da je Hrvatska tranzitna zemlja za većinu izbjeglica, Tomić Latinac procjenjuje da je tijekom 2017. godine kroz Hrvatsku prošlo oko sto pedeset djece bez pratnje roditelja ili skrbnika, ali do sada se zadržalo samo njih trideset i troje. Međutim, čak i unatoč relativno malom broju djece bez pratnje koji se trenutno nalaze na području Republike Hrvatske, neadekvatnost trenutnog rješenja njihovog smještaja istaknuli su svi sudionici. Unatoč procesu deinstitucionalizacije koji bi se u Republici Hrvatskoj trebao provoditi već dugi niz godina, većina maloljetnika smještena je u domove za odgoj. Takve odluke o smještaju za sobom nose dvostruki negativni učinak: osim institucionaliziranog oblika skrbi čiji su negativni efekti na djecu poznati već dugi niz godina, postoji i dodatno opterećenje za djecu zbog smještaja među maloljetnike s društveno neprihvatljivim ponašanjem. Nije zanemariv ni dodatni pritisak na stručne djelatnike domova, kojima na raspolaganje nisu stavljeni dodatni resursi kako bi se nosili sa izazovima i odgovorili potrebama djece bez pratnje smještene u ustanovama. Brajdić Manojlović i Jokić, kao predstavnici Doma za odgoj djece i mladeži Karlovac, posebno su naveli negativne učinke na maloljetnike bez pratnje koji su smješteni kod njih u domu, a koji vrlo brzo preuzimaju negativne obrasce ponašanja od ostale djece.
Većina sudionika se složila da bi oblici skrbi u stambenim zajednicama a prije svega u udomiteljskim obiteljima bio najprikladniji oblik smještaja, ne zanemarujući pri tome specifične prepreke i poteškoće s kojima ćemo se suočiti: od jezične barijere i prehrambenih i kulturnih razlika do problema utvrđivanja identiteta i dobi. Međutim, istaknuto je i da su kultura i specifična prehrana sekundarne potrebe djeteta, dok je njihova primarna potreba ona za obitelji.

Nadalje, bit će nužno, uz dobru selekciju, osigurati dodatne edukacije i podršku za udomitelje maloljetnika bez pratnje. Također, predstavnica Unicefa smatra da je do sada učinjen veliki propust koji se odnosi na nedovoljno uključivanje roditelja maloljetnika, a koji unatoč fizičkoj neprisutnosti i dalje utječu na odluke maloljetnog djeteta.

Osim toga, većina sudionika dotakla se uloge posebnog skrbnika. Naime, postoji ozbiljan manjak posebnih skrbnika za maloljetnike bez pratnje, period ostanka bez posebnog skrbnika između donošenja rješenja o skrbništvu uslijed mijenjanja mjesne nadležnosti nije rijedak slučaj, a često se radi samo o vrlo formalnom odnosu u kojem dijete ima minimalan kontakt sa svojim posebnim skrbnikom. Zaključeno je i da trenutni koncept posebnog skrbništva nije zadovoljavajući te da bi se, s obzirom na opseg obveza ovakvog skrbnika, trebalo predvidjeti puno skrbništvo za maloljetnike bez pratnje.

Velike poteškoće u ostvarivanju prava na zdravstvenu zaštitu, s kojim se suočava velika većina tražitelja azila i osoba pod međunarodnom zaštitom, nažalost, nije zaobišla niti djecu. Tako je većina sudionika okruglog stola izrazila svoje nezadovoljstvo zbog perzistiranja ovog problema te manjka volje da se on riješi.

Okrugli stol organiziran je u okviru projekta „DUGI PUT DO DOMA: prevencija institucionalizacije maloljetnika bez pratnje“, koji financira Grad Zagreb.

Zahvaljujemo se svim panelistima i ostalim sudionicima okruglog stola te Knjižnicama grada Zagreba na ustupljenom prostoru.