HR EN

O nama

30 godina kroz stručnu psihološku podršku i podršku u socijalnom osnažujemo pojedince, skupine i zajednice u nepovoljnom položaju za ostvarivanje njihovih punih potencijala.

Rehabilitacijski centar za stres i traumu (RCT) je neovisna, neprofitna organizacija civilnog društva koja pruža stručnu psihološku podršku i podršku u socijalnom uključivanju osobama s manje prilika i mogućnosti. Pružamo usluge psihosocijalnog savjetovanja i podrške u cilju osnaživanja osoba koje imaju ograničene prilike i mogućnosti za ostvarivanje vlastitih potencijala. U zajednicama s manje mogućnosti razvijamo socijalne usluge i zagovaramo unapređenje njihove dostupnosti i kvalitete. Zagovaramo unapređenje politika u području socijalnog uključivanja i pružanja socijalnih usluga.

Povijest

RCT je počeo djelovati 1993. kao multidisciplinarni program psihosocijalne pomoći BOSWOFAM (Bosnian Women and Families), usmjeren ženama – izbjeglicama iz BiH, među kojima je bio veliki broj žrtava mučenja i članovima njihovih obitelji. Centar je prvih 5 godina djelovao pod nazivom Međunarodni rehabilitacijski centar za žrtve mučenja (IRCT Zagreb) kao predstavništvo Međunarodnog savjeta rehabilitaciju žrtava mučenja (IRCT) iz Kopenhagena do 1998 godine, kada postaje samostalna nevladina organizacija, a 2010. mijenja naziv u Rehabilitacijski centar za stres i traumu. Uz članstvo u međunarodnoj mreži rehabilitacijskih centara pri IRCT te mreži evropskih rehabilitacijskih centara, RCT Zagreb je član regionalne mreže rehabilitacijskih centara Balkan Network.

Vrijednosti

Rad RCT-a kao organizacije zastupa temeljne europske vrijednosti, nediskriminaciju, ravnopravnost, socijalnu pravdu i nenasilje.

Jako nam je stalo da živimo u društvu koje svima osigura jednake mogućnosti, brine o ranjivim i podzastupljenim skupinama, promiče različitosti, koje je uključivo, u kojem se poštuje dostojanstvo svake osobe, pravo na informiranost i individualne slobode: privatni život, slobodu mišljenja, vjeroispovijesti, okupljanja i izražavanja.

U stručnom pogledu važno nam je da naš rad bude etičan, profesionalan, human i znanstveno utemeljen. U radu sa korisnicima nastojimo zadržati neosuđujuću i nestigmatizirajuću orijentaciju te poštovati korisničku perspektivu.

Aktivnosti

  • Pružamo usluge psihosocijalnog savjetovanja u cilju osnaživanja pojedinaca za ostvarivanje njihovih punih potencijala.
  • Razvijamo integrirane, višestruko fokusirane i fleksibilne programe u zajednicama sa manje mogućnosti za različite ranjive skupine.
  • Djelujemo na unapređenju politika u području socijalnog uključivanja i pružanja socijalnih usluga.
  • Provodimo programe rehabilitacije i socijalnog uključivanja žrtava mučenja i civilnih žrtava rata.
  • Educiramo profesionalce o vrstama i posljedicama, rehabilitaciji, terapijskim pristupima, psihologiji traume i svjedočenja, i drugim temama vezanim uz prevladavanje traume.
  • Osiguravamo praksu i sudjelovanje u istraživanjima studentima društvenih fakulteta;
  • Kroz savjetovanje i superviziju educiramo i podržavamo organizacije i institucije u području unapređenja mentalnog zdravlja;
  • Unapređujemo razvoj  civilnog društva i suradnju među institucijama i OCD u Hrvatskoj.

Metode i tehnike

Pristup koji stručnom radu koristimo je humanistički, integrativan, u smislu da integriramo znanja iz različitih psihoterapijskih pristupa (kognitivno-bihevioralni, gestalt, pomoć umjetnošću) kako bismo razvili i održali različite perspektive. Posvećeni smo stalnom fokusiranju na lični razvoj i traženje znanja iz područja zaštite mentalnog zdravlja, psihoterapije i srodnih područja. Kroz proces individualnog i grupnog savjetovanja pružamo stručnu psihosocijalnu podršku pojedincima u njihovom rastu, razvoju, sazrijevanju i prilagođavanju životnim uvjetima, kako bi stekli potrebne životne vještine za samostalno rješavanje životnih izazova. Kroz rješenju usmjereni pristup, koristeći različite tehnike, pomažemo osobama u potrebi da učinkovitije koriste postojeće osobne kapacitete i izgrade kapacitete za efikasnije načine suočavanja sa izazovnim životnim situacijama. Ciljevi savjetovanja usmjereni su na jačanje osobne odgovornosti pojedinca, osvještavanje njegovih snaga i potencijala te usvajanje znanja vještina koja omogućuju njihovo korištenje.

Rješenju usmjeren pristup

Inicijalna kratkoročna intervencija (SFBT), za koju se kod nas uvriježio naziv „rješenju usmjeren pristup“, razvili su Steve de Shazer i Insoo Kim Berg s kolegama početkom 70-ih u Milwaukeeu, SAD. Kao što ime sugerira, pristup je orijentiran prema budućnosti, ciljevima i usredotočen je na rješenja, a ne na probleme.

Rješenju usmjereni pristup, koji u individualnom i grupnom radu koristimo i razvijamo od … godine, predstavlja promjenu paradigme u pomažućem odnosu s osobama i njihovim problemima, jer pretpostavlja da svi koji traže pomoć već posjeduju barem minimalne vještine potrebne za stvaranje rješenja. Ovaj se pristup temelji na ideji da se rješenja korisnikovih problema nalaze u iznimkama od problema, odnosno, u onim trenucima i okolnostima, koliko god rijetkim i kratkotrajnim, u kojima problem nema ili se korisnik/ca s njim uspješnije nosi. Psiholog u savjetovanju koristi pitanja usmjerena na rješenja kako bi sa korisnikom (ko)konstruirao  put koji ga vodi ka poželjnoj budućnosti. Kako je fokus prebačen na ono što u životu korisnika već funkcionira, otvara se više prostora za iznalaženje rješenja.

Pomoć umjetnošću

U praktičnom radu sa korisnicima rješenju usmjereni pristup kombiniramo sa metodama i tehnikama pomoći umjetnošću (art terapija). Pomoć umjetnošću je mlada, znanstvena disciplina koja se u svijetu počela sustavno razvijati u drugoj polovici 20. stoljeća. Riječ je o vrsti pomoći gdje se pomoć odvija kroz proces doživljavanja, izražavanja i stvaranja umjetničkim izražajnim sredstvima. Cilj terapije nije savršeno umjetničko stvaralaštvo, već je proces usmjeren na osobni rast i samoostvarenje pojedinca. Univerzalni cilj susreta sa stručnjakom je podrška i pomoć pojedincu da savlada životne uloge i strategije opstanka u izloženom životnom prostoru i tako unaprijedi kvalitetu svog života, razvije svoje prednosti i prepozna sebe u najboljem svjetlu. Kroz otkrivanje i izražavanje vlastite kreativnosti dva ljudska bića „dijele zadovoljstvo i autentične trenutke ljudske bliskosti i povezanosti“ (Vidrih, 2016).

Radionice

Interaktivna radionica je osnovni način rada sa malom grupom. Svaka interaktivna radionica ima po jednu temu, koja kroz različite, unaprijed osmišljene interaktivne aktivnosti (socijalne igre, simulaciju situacija, rad u podgrupama, diskusije, igru uloga i sl.) sudionike angažira intelektualno i emotivno. Radionice su strukturirane tako da sudionike, koji se nalaze u sigurnom okruženju, sa voditeljem i grupom u koje imaju povjerenje, dovode u situacije u kojima mogu eksperimentirati, isprobavati, doživljavati i drugačije doživjeti sebe i druge. U opuštenoj atmosferi voditelj nastoji razvijati u grupi socijalnu podršku, poštovanje i uvažavanje drugih ljudi i njihovog mišljenja i njegovati pravo na različitost.

Supervizija

Supervizija kao metoda profesionalnog učenja počela se razvijati u Sjedinjenim Američkim Državama u području socijalnog rada krajem 19 stoljeća. Od početne funkcije supervizije nadzora provođenja socijalnog rada supervizija je postupno evoluirala u „posebnu razvojnu, potpornu metodu učenja koja omogućuje pojedincu da preko vlastitih iskustava dođe do novih stručnih i osobnih spoznaja, integrira praktična iskustva s teorijskim znanjem, rasterećuje se napetosti i stresa i kontinuirano gradi svoj stručni identitet.“ (Žorga, 2013) Danas se supervizija smatra profesionalnom intervencijom neophodnom u profesionalnom razvoju svih onih koji neposredno rade s ljudima i jedan od ključnih načina osiguravanja razvoja organizacija i pružanja kvalitete usluga u području (psiho)socijalnog rada.

Naš tim