Većina roditelja ponekad se osjeća umorno, preopterećeno ili nestrpljivo. To samo po sebi ne znači da roditelj „ne može” ili „ne zna” biti roditelj. Roditeljstvo je zahtjevna životna uloga, a umor je očekivan kada se briga za dijete, posao, kućanstvo i druge obveze nakupljaju bez dovoljno odmora i podrške.

Međutim, kada osjećaj iscrpljenosti traje dugo, kada roditelj sve češće ima dojam da više nema emocionalnog kapaciteta za dijete, kada se javlja osjećaj udaljenosti od djeteta ili doživljaj da više nije roditelj kakav je prije bio, tada možemo govoriti o riziku roditeljskog sagorijevanja. U stručnoj literaturi roditeljsko sagorijevanje opisuje se kao stanje koje nastaje zbog dugotrajne izloženosti roditeljskom stresu, osobito kada su zahtjevi roditeljske uloge veći od dostupnih resursa i podrške.

Važno je naglasiti da roditeljsko sagorijevanje nije znak slabosti ili manjka ljubavi prema djetetu. Ono češće govori o tome da je roditelj predugo nosio previše, s premalo pomoći. Istraživanja pokazuju da se roditeljsko sagorijevanje povezuje s neravnotežom između rizika i resursa: rizici mogu biti kronični stres, financijski pritisak, perfekcionizam, manjak podrške, zahtjevne obiteljske okolnosti ili teškoće u suradnji s drugim roditeljem; resursi mogu biti socijalna podrška, odmor, stručna pomoć, osjećaj roditeljske kompetentnosti i realistična očekivanja od sebe.

Kod roditelja koji sami skrbe o djeci ta se neravnoteža može lakše pojaviti jer je manje mogućnosti za dijeljenje svakodnevnih obveza. To ne znači da će svaki samohrani roditelj doživjeti sagorijevanje, niti da su jednoroditeljske obitelji nužno manje funkcionalne. Naprotiv, mnogi roditelji razvijaju iznimnu otpornost i snalažljivost. No, ako je sustav podrške slab, ako roditelj nema dovoljno odmora, financijske sigurnosti ili emocionalnog oslonca, rizik od preopterećenja postaje veći.

Znakovi na koje je korisno obratiti pažnju uključuju: osjećaj stalne iscrpljenosti, dojam da roditelj „funkcionira na autopilotu”, smanjeno strpljenje, osjećaj krivnje, povlačenje od djeteta, gubitak zadovoljstva u roditeljskoj ulozi, češće konflikte, plačljivost, razdražljivost ili osjećaj da je i najmanji dodatni zahtjev „previše”. Stručna literatura upozorava da roditeljsko sagorijevanje može imati posljedice za roditelja, partnerske i obiteljske odnose te odnos prema djetetu, zbog čega je važno reagirati prije nego što iscrpljenost postane preplavljujuća.

Jedan od korisnih pristupa u podršci roditeljima je Rješenju usmjereni pristup. On ne kreće od pitanja „što nije u redu sa mnom?”, nego od pitanja „što mi već pomaže, makar malo?”, „kada je problem barem malo manji?” i „koji je najmanji sljedeći korak koji mogu napraviti?”. Pregled literature o Solution Focused Brief Therapy s djecom i obiteljima pokazuje da postoje uglavnom pozitivni nalazi, iako autori ističu da su potrebna dodatna istraživanja i oprez u generalizaciji rezultata.

U praksi, to znači da roditelju ne trebamo nuditi velike i nerealne savjete. Ponekad je prvi korak vrlo mali: prepoznati da je teško, imenovati što iscrpljuje, pronaći jednu osobu kojoj se može javiti, dogovoriti jedan praktičan oblik pomoći ili si dopustiti odmor bez osjećaja krivnje.

Izvori:

• Bond, C., Woods, K., Humphrey, N., Symes, W., & Green, L. (2013). Practitioner review: The effectiveness of solution focused brief therapy with children and families: A systematic and critical evaluation of the literature from 1990–2010. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 54(7), 707–723.
• Mikolajczak, M., & Roskam, I. (2018). A theoretical and clinical framework for parental burnout: The balance between risks and resources (BR²). Frontiers in Psychology, 9, Article 886. doi: 10.3389/fpsyg.2018.00886
• Mikolajczak, M., Gross, J. J., & Roskam, I. (2019). Parental burnout: What is it, and why does it matter? Clinical Psychological Science, 7(6), 1319–1329.
• Ren, X., Cai, Y., Wang, J., & Chen, O. (2024). A systematic review of parental burnout and related factors among parents. BMC Public Health, 24, Article 376. doi: 10.1186/s12889-024-17829-y

Projekt je financiran od strane Ministarstva demografije i useljeništva.