Često se kaže: “Potrebno je selo da odgoji dijete.” Za samohrane roditelje i jednoroditeljske obitelji ovo “selo” (tj. mreža društvene podrške) je od neprocjenjive važnosti. Društvena podrška podrazumijeva sve oblike pomoći i razumijevanja koje dobivate od ljudi izvan vaše najuže obitelji: rodbine, prijatelja, susjeda, kolega, pa i institucija ili grupa u zajednici. Istraživanja potvrđuju da roditelji s jakom socijalnom mrežom imaju bolju emocionalnu dobrobit i osjećaj ispunjenosti. S druge strane, samohrani roditelji često su izoliraniji i provode manje vremena u društvenim aktivnostima nego roditelji u dvoroditeljskim obiteljima, što može povećati osjećaj usamljenosti.
Kako biste vi i vaša djeca imali kvalitetniji život, vrijedi uložiti trud u povezivanje s drugima i prihvaćanje podrške.
Emocionalna podrška smanjuje stres.
Imati nekoga kome se možete povjeriti i tko će vas saslušati bez osude zlata je vrijedno. Kada podijelite svoje brige s prijateljem ili članom obitelji, one postaju lakše. Makar se i ne riješile odmah, lakše ih je nositi. Razgovor s nekim tko razumije (još bolje ako je to netko tko ima slična iskustva) može vam dati osjećaj potvrde da niste “ludi” što se osjećate kako se osjećate, da je normalno biti ponekad iscrpljen ili frustriran. To uvelike doprinosi mentalnom zdravlju. Ako trenutno nemate bliskih ljudi kojima biste se obratili, razmislite o grupama podrške ili čak profesionalnom savjetovanju – važno je da ne držite sve u sebi.
Praktična pomoć u svakodnevnom životu.
Mreža podrške može na konkretne načine olakšati svakodnevicu. Primjerice, prijateljica koja je također samohrana majka i vi možete se dogovoriti da naizmjence vozite djecu u školu, ili da jedan vikend djeca prespavaju kod nje, drugi kod vas tako svaka od vas dobije slobodnu večer s vremena na vrijeme. Možda susjed voli peći kolače pa će rado podijeliti sa vama, ili rođak može uskočiti da pričuva dijete sat vremena dok obavite nešto hitno. Takve male stvari čine veliku razliku. Prihvatite ponude pomoći kad god možete. Ljudi se često osjećaju dobro kad mogu pomoći.
Povezanost s drugim samohranim roditeljima i dijeljenje iskustava.
Uključivanje u zajednicu drugih samohranih roditelja može biti izuzetno ohrabrujuće. Kada čujete tuđe priče, shvatite da niste jedini s određenim problemima i možete naučiti kako su se drugi snašli. Možda netko ima savjet oko organizacije vremena, netko oko suživota s tinejdžerom, netko oko borbe za alimentaciju… Podrška ljudi koji se nalaze u sličnoj situaciji ima snagu jer dolazi od nekoga tko je “bio tamo”. Ponekad samo druženje s ljudima koji dijele vaše okolnosti uklanja onaj osjećaj izdvojenosti. Među njima se vaša obitelj neće isticati jer su sve prisutne obitelji “netipične” i to je sasvim u redu. Kroz takva prijateljstva, i vi i vaša djeca možete steći doživotne prijatelje.
Šira zajednica kao resurs.
Osim privatnih kontakata, tu su i šire strukture poput škola, vrtića, lokalnih udruga, vjerskih zajednica, nevladinih organizacija… Mnoge škole danas imaju stručne suradnike koji organiziraju radionice za roditelje ili mogu povezati roditelje međusobno. Brojne udruge organiziraju radionice za roditelje, pružaju usluge psihološkog savjetovanja ili provode akcije u zajednici gdje se samohrani roditelji i roditelji iz jednoroditeljskih obitelji mogu povezati sa članovima lokalne zajednice. Sudjelovanje u takvim programima ne samo da vam pruža znanje i pomoć, već i širi vašu mrežu poznanstava.
Vraćanje zajednici – osjećaj svrhe.
Zapamtite da podrška funkcionira u oba smjera. Dok tražite i primate podršku, s vremenom ćete možda poželjeti i vi nekome pomoći, bilo drugom roditelju svojim savjetom, bilo volontiranjem u školi ili zajednici. Takav angažman može vam dati snažan osjećaj svrhe i povezanosti s okolinom. Primjerice, neke samohrane majke organiziraju razmjene dječje odjeće ili pokrenu Facebook grupu za druženje, podršku ili razmjenu savjeta između roditelja. Dajući podršku drugima, dodatno jačate i vlastitu mrežu i osjećaj vlastite vrijednosti u zajednici.
Čak i ako se ponekad osjećate kao otok, sjetite se da niti jedan otok nije potpuno sam! Ispod površine, svi smo mi povezani. Vaša okolina , bilo vaši najbliži ljudi, bilo šira zajednica , tu je. Nekad je potrebno napraviti prvi korak i potražiti je, što može biti teško, ali vrijedi. Ne morate nositi sve sami. Povezanost s drugima nije luksuz, već temeljna ljudska potreba, posebno kada odgajate djecu. A djeca će pozitivno reagirati kad vide da njihov roditelj ima podršku i kada i sama osjete pripadnost zajednici. Zato, pružite ruku jer postoje mnoge ruke koje će je rado prihvatiti.
Izvori:
- Belsky, J. (1984). The determinants of parenting: A process model. Child Development, 55(1), 83–96. https://doi.org/10.2307/1129836
- Cohen, S., & Wills, T. A. (1985). Stress, social support, and the buffering hypothesis. Psychological Bulletin, 98(2), 310–357. https://doi.org/10.1037/0033-2909.98.2.310
- Crnic, K., & Low, C. (2002). Everyday stresses and parenting. In M. H. Bornstein (Ed.), Handbook of parenting: Practical issues in parenting (2nd ed., pp. 243–267). Lawrence Erlbaum Associates Publishers.
- Hornby, G. (2011). Parental involvement in childhood education: Building effective school–family partnerships. Springer Science + Business Media. https://doi.org/10.1007/978-1-4419-8379-4
- Kawachi, I., & Berkman, L. F. (2001). Social ties and mental health. Journal of Urban Health, 78(3), 458–467. https://doi.org/10.1093/jurban/78.3.458
Ovaj tekst izrađen je uz financijsku podršku Ministarstva demografije i useljeništva. Sadržaj ovog dokumenta u isključivoj je odgovornosti korisnika i ni pod kojim uvjetima se ne može smatrati odrazom stajališta davatelja.
Projekt je financiran od strane Ministarstva demografije i useljeništva.